Crno crveno - Rade Šerbedžija
Autor: Rade Šerbedžija
ISBN: 9788663695535
Godina izdanja: 2026
Broj strana: 136
Pismo: Latinica
Povez: Mek
Format: 20cm
Izdavač: Kosmos izdavaštvo
Poštovani, traženi artikal je trenutno rasprodat. Možete ga poručiti putem e-mail adrese web@kosmosknjige.rs. Molim Vas da naznačite naziv i količinu artikla koji želite da poručite. Hvala! Vaš Kosmos.
Kontaktirajte nas Zbirku pjesama Crno crveno objavio sam u zagrebačkom Globusu 1989. godine. Nakon samo par meseci knjiga je povučena iz svih knjižara... Zahvalan sam uredništvu Nove knjige iz Podgorice koja objavljuje te moje pjesme iz mladosti i uzbuđeno ih čekam na ogled.
Rade Šerbedžija
ZAGREB
A umalo sam zaboravio riječi koje sam za tebe godinama smišljao i upisivao u tajnu bilježnicu i dnevni spomenar.
Umalo.
Brojevi nekih kuća i imena ulica što su se vremenom pogubili iz sjećanja. A mnoga su imena i izmijenili...
Tko će se tu snaći u novome rasporedu parkova i gradskih sjena.
Ponekad, kada zamišljen hodam po svojim starim stazama, koraci odjekuju u mozgu jekom mramornih pločnika i svaki pojedini korak ima svoje značenje.
Zastajem ispred osvijetljenog izloga omiljene knjižare u ulici i krišom, da nitko ne vidi, promatram svoj odraz u staklu, među šarenim koricama starih i novih knjiga. Nasmijem se nemoćno, jer ništa se tu ne da više popraviti.
Stvari, pojmovi i slike ove nove stvarnosti imaju svoje priče i ja više ovdje nisam glavna uloga.
A toliko toga nježnog i dragocijenog čuvam u našoj zajedničkoj bilježnici uspomena.
I kada sve zbrojim i oduzmem, pomnožim i podijelim, ostaje ipak dosta toga zbog čega se sve isplatilo.
Nadasve neko umorno i dostojanstveno pomirenje sa stvarima i ljudima kojima si nekada pripadao i koji su ti nekada pripadali.
Na kraju, ma koliko i ma gdje lutali, dobro je osećati da tvoje noge još uvijek uzbuđeno podrhtavaju, hodajući ovim ulicama, kao da je godina 1965, kao da je prvi put.
Rade Šerbedžija
Rade Šerbedžija
ZAGREB
A umalo sam zaboravio riječi koje sam za tebe godinama smišljao i upisivao u tajnu bilježnicu i dnevni spomenar.
Umalo.
Brojevi nekih kuća i imena ulica što su se vremenom pogubili iz sjećanja. A mnoga su imena i izmijenili...
Tko će se tu snaći u novome rasporedu parkova i gradskih sjena.
Ponekad, kada zamišljen hodam po svojim starim stazama, koraci odjekuju u mozgu jekom mramornih pločnika i svaki pojedini korak ima svoje značenje.
Zastajem ispred osvijetljenog izloga omiljene knjižare u ulici i krišom, da nitko ne vidi, promatram svoj odraz u staklu, među šarenim koricama starih i novih knjiga. Nasmijem se nemoćno, jer ništa se tu ne da više popraviti.
Stvari, pojmovi i slike ove nove stvarnosti imaju svoje priče i ja više ovdje nisam glavna uloga.
A toliko toga nježnog i dragocijenog čuvam u našoj zajedničkoj bilježnici uspomena.
I kada sve zbrojim i oduzmem, pomnožim i podijelim, ostaje ipak dosta toga zbog čega se sve isplatilo.
Nadasve neko umorno i dostojanstveno pomirenje sa stvarima i ljudima kojima si nekada pripadao i koji su ti nekada pripadali.
Na kraju, ma koliko i ma gdje lutali, dobro je osećati da tvoje noge još uvijek uzbuđeno podrhtavaju, hodajući ovim ulicama, kao da je godina 1965, kao da je prvi put.
Rade Šerbedžija
Nema komentara