Aleksandar Sergejevič Puškin ruski je dramatičar i pesnik. Rodio se 1799. godine u Moskvi, a umro je 1837. godine u Petrogradu. Od ranog detinjstva bio je siroče te su za njegovo vaspitanje zaslužni kmet Nikita Kozlov i kmetica Arina Rodionovna Jakovljeva. Zbog kmetice je i postao veliki poznavalac ruskog jezika i stvaralaštva.
Porodica ga je poslala na školovanje u Carsko Selo gde je vladala sloboda izražavanja, a on je tada počeo da piše.
Njegova dela bila su cenzurisana od cara te mu je na taj način ograničena književna sloboda pisanja. Najviše je pisao od 1828. do 1836. godine i to razdoblje smatra se njegovim najboljim razdobljem. Isto tako i najbolje za Rusiju.
Puno je pisao, a uz pisanje posvetio se i poslovima na dvoru. 1831. godine sklopio je brak s Natalijom Nikolajevnom Gončarovom.
Puškinova najpoznatija dela su: "Cigani", "Pir za vrijeme kuge", "Dubrovski", "Kavasaki zarobljenik" i mnoga druga, kao i roman "Evgenije Onjegin".
Umro je od ranjavanja 1837. godine.