Miloš Crnjanski Roman o Londonu
U jednom intervjuu Miloš Crnjanski je govorio o brojnim pitanjima kojima se bavi u knjizi Roman o Londonu: migracijama, izolaciji i samoći, nacionalizmu, o budućnosti forme romana, autobiografskim elementima u ovom delu.
„U mojim romanima nema mnogo mene“ Identifikacija sa junakom
Čitalačka publika se veoma interesovala za mogućnost identifikacije sa nekim od likova u ovom romanu. Na ovo pitanje, naš ugledni književnik ističe da ne postoji takva mogućnost, jer bi u tom slučaju to značilo da je i on junak te knjige, što nije istina. Dodaje da se identifikuje sa svima, da u svakom od njih ima autobiografskih elemenata, ali ne u meri da direktno navodi sudbine sopstvenih ljubavi i doživaljaja. Kao primer govori i ličnim iskustvima: bio je zaposlen kao radnik u podrumu, kao nosač (50-70 kilograma knjiga), ali podvlači da su to njegova iskustva i da on nije Rjepnin, i nije princ (ne voli ih) a nije ni ruski zanesenjak.
Koliko je roman autobiografski
Drugo veoma popularno pitanje se odnosilo na autobiografske elemente u romanu.
Rjepnin, kao glavni junak, simbol je ruskog carskog oficira, aristokrate. Crnjanski ne pripada tom miljeu. Njega boravak u Londonu nije promenio, a povratak u otadžbinu je bio onemogućen. Junak Romana o Londonu jedini izlaz nalazi u načinu da spase ženu, kroz sopstveno stradanje. Crnjanski se nakon dužeg perioda migracijskog iskustva vratio u Srbiju, živ i sa suprugom. Iskustvo našeg pisca u Londonu i poznanstava sa stanovništvom poslužila su u oblikovanju sudbina, koja su u pozadini glavne događajne niti.
Poslednji roman, kako je završena epoha velikog pisca
U poslednjem romanu Crnjanskog, glavna tema jeste sudbina jednog Rusa i njegove supruge, te njihov život u Londonu. Njihova priča simbol je nesreće malog čoveka iz velike države i u tuđoj sredini. Izbor da glavni lik romana bude ruski emigrant nije slučajan, jer je to najveća zemlja na svetu, pa je samim tim i njegova tragedija najveća.
Ovom knjigom naš književnik zatvara krug opsesivnih tema njegovog književnog rada: seobe, lutanja, ratovi, bekstva, požari, poplave. U modernim vremenima, ekonomija dobija sve veći značaj, a i roman kao forma se promenio. Roman je pitanje sadržaja, treba da bude udešen prema ogromnosti i glomaznosti Londona. Teme nacionalnog karaktera nemaju budućnost, tvrdi Crnjanski, a pojava depeismana postaje normalna. Desetine hiljada migranata u različitim zemljama širom sveta, gube identitet. Njihove naredne generacije postaju državljani države u koju su izbegli, a sačuvaće samo sentimentalnost prema tim zemaljama iz koje su njihovi preci.
Samoća i izolacija, propadanje ruske aristokratije
Jedan istaknuti književnik je u prikazu knjige Roman o Londonu uputio kritiku na račun tog dela, navodeći da ne postoje dublje motivisani likovi. U prilog toj tvrdnji on je istakao komunikaciju Rjepnina i njegove supruge, međusobno ophođenje i persiranje, nezainteresovanost glavnog junaka za ženske sitnice (kao što je trudnoća, za koju veruje da bi uticala na izmenu njihovih sudbina). Crnjanski se sa ovom primedbom nije složio. On ocenjuje da takvu tvrdnju ne može izneti neko ko je aristokrata, već naš čovek i da ne zna kako se sa ženom razgovara. Crnjanski dalje navodi značaj privatnosti i suzdržavanja od uticaja na tuđ život. Emigracija je, zaključuje on, samo mali deo života Londona, a smrt emigranta je sitnica u životu takvog grada. Ipak, ova smrt je najtragičnija, jer je i ujedno najstarija.
Smrt je data kao filozofski simbol, budući da ne može prošlost da se uklopi u sadašnjicu stvorenu daleko od nje.
Da li ste čitali Roman o Londonu? Mislite li da tom knjigom Crnjanski završava temu ili ona danas, možda više nego ikada, može da inspiriše i opseda nove generacije umetnika?
Knjigu možete poručiti preko linka:
https://kosmosknjige.rs/rs/artikal/roman-o-londonu-milos-crnjanski/.